Organizacijski propusti i rajska elektronika na prvom Dimensions festivalu

Napuštena štinjanska tvrđava Punta Christo zatvorila je svoja festivalska vrata za ovu ljetnu sezonu. Od 6. do 8. rujna održao se jedan od naiščekivanijih događaja godine za istinske ljubitelje elektroničke glazbe u Hrvatskoj, a i jedan od najatraktivnijih europskih festivala u 2012., sestrinski festival Outlooka -Dimensions.

Iako je trebao trajati četiri noći, prvo izdanje Dimensionsa ispalo je trodnevni festival. Obavijest o otkazivanju četvrtog dana dočekala nas je na ulazu gdje je bilo navedeno kako zbog nedobivanja licence od nedjeljnog (noćnog) after partyja na tvrđavi neće biti ništa. Od tog sam trenutka počeo sumnjati u organizatore.

Nakon što sam prošle godine pohodio Outlook i uvjerio se kako britanski organizatori misle na sve, isti kvalitetni posao ipak nismo dočekali na njihovome novome festivalskom projektu. 

Dimensions festival se održavao unutar i ispred tvrđave, smanjivši tako kapacitet za tri puta u odnosu na Outlook, koji je svoj glavni stage imao izvan tvrđave i na kojem je moglo stati oko 10 tisuća ljudi. Na glavnom stageu, Fort Arena 1, moglo je stati maksimalno 2 tisuće ljudi, a interes za slušanje imena poput Nicolasa Jaara, Little Dragona, Carla Craiga ili Four Teta, je barem tri puta veći. 

Fort Arena 1 - main stage

Odabir Fort Arene 1 kao glavne pozornice za navedena imena se pokazao kao promašaj, budući da se svakoga dana ispred ulaska stvarala takva gužva u kojoj su mnogi morali čekati po sat vremena da uđu. U redarskoj je službi (uz naše unajmljeni su i britanski zaštitari) vladala nervoza, koja nije dobro djelovala na raspoloženje posjetitelja.

Kontrole narukvica su bile rigorozne, valjda su uvidjeli kako Hrvati čine sve da bi nešto iskombinirali sa ulaznicama, pa smo tako mogli čuti kako se netko dosjetio šivanja lažnih festivalskih narukvica. I dalje mislim kako narukvice nisu najbolje rješenje, a u ovome slučaju Exit festival ima najbezbolniju varijantu za organizatore i posjetitelje u vidu barcode ulaznica i rampi koje omogućuju ulaz posjetiteljima samo jednom dnevno unutar festivala. Tu manipulacije nema.

Izvan stage-eva festivalska lokacija može primiti puno posjetitelja, no ne na floorovima. Ako je već odlučeno da se program održi na 6 stage-eva u sklopu tvrđave, onda bi definitivno trebalo smanjiti broj hype izvođača ukoliko žele da sve teče kako treba. Na festivalu je nazočilo od 6 -7 tisuća ljudi, previše za kapacitete pozornica na festivalskoj lokaciji. Dimensions je najavljen kao underground festival, ali se ustvari radi o klasičnoj masovci koja u ovom programskom obliku treba glavnu pozornicu kao što je na Outlooku.

Također, prodaja tokena bi trebala biti bolje organizirana. Posjetitelj Fort Arene 1 nema nigdje za kupiti tokene, a pred ulazom je gužva da bi napuštao pozornicu. Ista stvar je i s toi toi wc-ima.

Unatoč navedenim organizatorskim propustima, Dimensions festival je imao svoje drugo, ljepše lice. Glazbu. Ne vjerujem da ću ikada više nazočito na festivalu koji ima tako raznovrstan i svjetski aktualan glazbeni program. Nažalost, ne stigne se poslušati sve što poželiš, pa sam prve večeri festivala poslušao jedino Little Dragon, Nicolasa Jaara i Four Teta.

Nakon Soundwavea lani, švedski elektronički-pop bend Little Dragon nastupio je drugi puta u Hrvatskoj. Iza sebe imaju tri albuma, od kojih posljednji "Ritual Union" čini veći dio njihovog trenutnog repertoara. 

U uvodnom dijelu nastupa kao da su se tražili i uštimavali, ali su zato s posljednjih par pjesama razbudili publiku i natjerali ih na ples. Karizmatična pjevačica Yukimi Nagano zrači posebnom energijom, kompletna pažnja na pozornici usmjerena je prema njezinoj izvedbi. Kod ovakvih nastupa želiš da traju nešto duže.

Jedan od najiščekivanijih nastupa Dimensionsa svakako je bio onaj Nicolasa Jaara, o tome dovoljno govori prva velika gužva na tvrđavi koja se stvorila prilikom svirke ovoga mladog američkog umjetnika čileanskih korijena. 

Iako mi njegov prošlogodišnji debut album "Space Is Only Noise" nije nešto napet, originalna produkcija za etiketu Wolf + Lamb, remiksevi pa čak i eklektični DJ setovi (poput ovogodišnjeg Essential mixa) mi dovoljno govori o njegovoj kvaliteti kao umjetniku. 

Njegov nastup na Dimensionsu nije prošao groovy kao što je možda većina publike očekivala, ali je zato zajedno sa saksofonistom i gitaristom demonstrirao kvalitetnu melankoličnu, atmosferičnu i eksperimentalnu izvedbu podsjetivši na glazbenu spooky podlogu Davida Lyncha. Vjerujem kako će u narednim godinama Jaar samo rasti kao izvođač, pogotovo ako/kad prikupi više materijala za svoj live nastup poput pjesme "Time for Us", koju smo mogli čuti u ritmičnijem dijelu nastupa.

Na glavnoj pozornici nakon Jaara nastupio je Four Tet live. Veliki sam fan njegove produkcije, ali mi njegovi DJ i live setovi nisu vooow! Ne mogu reći da sam od njega puno očekivao, jer nisam, ali uvjerio sam se uživo kako je njegov nastup poprilično manjkav po pitanju izvedbe, od previše ravnih dijelova do njegove nezainteresiranosti dok svira.

Prve večeri još su nastupili: Mount Kimbie, Andrew Weatherall, Joy Orbison, Scuba, Shackleton, Surgeon, Sigha, Blawan, Mala, Pinch, Kode 9, Floating Points, Kylle Hall i brojni drugi, koje sam propustio.

Zbog preranog početka interesantnog programa (u 20.00) u petak propuštam Midlanda, Nathana Fakea i Gold Pandu, a gužva prilikom svirke Carla Craiga u sklopu 69 live projekta nije dopustila da poslušam njegov cijeli nastup. Poprilično detroitski i groovy činio se Craigov live set, kao što dolikuje takvom kvalitetnom producentu, no zato je publika bila poprilično ukočena i nezainteresirana.

The Moat

Najbolji stage na tvrđavi bez premca je The Moat. Radi se o izduženom jarku koji je zbog mračne atmosfere i akustike bio često spominjana riječ od izvođača i posjetitelja na twitteru. U subotu je u The Moatu odličan cosmic-disco & house DJ set imao Todd Terje, čiji je nastup prošao u popriličnoj gužvi. Osim svoje produkcije poput "Inspector Norse", mogli smo čuti i starije hitove kao što je npr. Nathan Fake - The Sky Was Pink (James Holden remix). Pokazalo se kako mi je Terjev set bio ujedno i najbolji DJ set na festivalu.

Trosatni back2back Bena Clocka i Marcella Dettmana u Fort Areni 1 pokazao je pravu raskoš techna, potvrdivši da se možda radi o najboljim predstavnicima berlinskog techna.

Zatvaranje festivala na Outside the Fort stage-u pripalo je Moodymannu, za čiji se nastup poprilično trebalo čekati za ući, time potvrdivši tvrdnju da se za slušanje velikih izvođača jednostavno trebaju osigurati bolji uvjeti za posjetitelje.

Na ovakvim festivalima neminovno je propustiti kvalitetne nastupe. Tolika koncentracija kvalitete, pogotovo za ljubitelje elektronike u kompletu, može biti frustrirajući faktor nakon festivala, jer je pitanje kad će ponovo slična imena stići u naše susjedstvo.

Beach party

Treba reći da se među 6 - 7 tisuća posjetitelja našao vrlo mali broj naših. Cijene na festivalu prilagođene su europskom standardu (pivo 0,5l 30 kn, sendviči od 30 do 50 kn, brošure sa satnicom 50 kn), sve je na jednom višem nivou od kojeg smo navikli. Naš clubbing nema nikakve koristi od britanskih festivala, nažalost.

Prvo izdanje Dimensionsa definitivno je imalo problema sa organizacijom, no vjerujem kako će se greške detektirati za sljedeću godinu. Poznavajući britanski mentalitet organizatora, greške će se ukloniti, a festival rasti.