Svima je jasno da živimo u zemlji sa milijun problema, sa poremećenim sustavima u svakom segmentu društva. Mala zemlja za velike probleme, uglavnom na budućnost gledamo bez optimizma i vjere u bolje sutra. Stoga ne bi trebalo previše čuditi kada klupska scena nije ništa bolja, jer su njezini učesnici podložni svim spomenutim problemima, u kojima se svak'o snalazi kako može, sa ili bez morala, pojedinac na kraju odlučuje u kojem će se smjeru njegova okolina kretati.
Pri kraju smo još jedne plesne sezone, u kojoj smo svjedoci kako napretka u noćnom životu nema. Možemo li to promijeniti, tko snosi odgovornost za takvo stanje? Loše gospodarsko stanje, promotori noćnog života, DJ-i, mediji? Kakva treba biti sprega između DJ-a, promotora, organizatora i vlasnika klubova s jedne, te publike, s druge strane?
Mentalitet ljudi ovih krajeva je takav da je sloga između subjekata jedna teška utopija, u kojoj bi se svi zajedno trebali pobrinuti da idemo naprijed. Problem je što su vlastiti interesi, koliko god mali bili, uvijek ispred općih. Ne vrijedi "ako je susjed bogat, velika mogućnost da ću biti i ja, već obrnuto: "ako nemam ja, neka nema niti susjed".
Iz spomenutog, iskrivljenog stanja dolaze razna podmetanja između organizacijskih timova, vlasnika klubova koji se nedovoljno trude u poboljšanju klupske ponude, publike koja u ovim brzorastućim tehnološkim vremenima sve pasivnija, razmaženija i nezainteresirana za događaje koja joj se nude. Odgovornost prema takvom stanju trebaju preuzeti svi učesnici.
Malo tržište, kakvo je naše, daje malo prostora za rizik kreatorima noćnog života. U prvom je planu uvijek financijska isplativost nekog događaja, u kojem se isprepliće poznavanje afiniteta publike i nuđenje "proizvoda" koji će uglavnom manjim dijelom imati za svrhu građenje prepoznatljivog programa.
Što ORGANIZATORi čine?
Vlasnik, još ako je i organizator događaja u svom prostoru, igra na kartu zarade na šankovima. Nažalost, opstanak poslovanja to nalaže, uglavnom jer se tako na lakši način nudi program koji je blizak široj publici. Na taj način pati kvaliteta i prepoznatljiv program. Treba napomenuti da infrastruktura klubova nije na razini koja bi bila prednost u kreiranju kvalitetnih programa, preko kojih bi publika mogla biti dovoljno "zagrijana" kako bi stvorila pozitivnu atmosferu u kojoj su zadovoljeni svi uvjeti.
Izdvojeni slučajevi, poput nedavnog koji stiže sa Šolte, znaju se igrati sa živcima publike. 10-dnevni događaj Moodroot party hollydays, najavljen sa puno hypea (pročitajte -> http://www.facebook.com/moodroot/info) ispao je potpuni fijasko. Organizatori su najavili događaj i obećavali brda i doline, da bi od toga dobili jedno veliko ništa! Publika nasamarena, DJ-i stigli, a od njihova honorara ništa. Takva "reklama" daje na uvid u kojem se društvu krećemo te da svatko može biti organizator.
Također se zna događati da mnogi organizatori koriste etiketu festival za nešto što se može nazvati jednodnevnim partyjem, te na taj način daju krivu sliku što festival treba biti, a pod glazbenim festivalom bi se trebao smatrati: "višednevni događaj koji na više pozornica nudi različiti program". Razmislite sad na koliko ste festivala bili, a koliko puta na jednodnevnom događaju koji se nazivao festival.
Odgovornost organizatora među sudionicima bi trebala bit najveća jer je on kreator ozračja u kojem se događaj odvija, a vrlo je jasno da od toga nema ništa niti da postoje kriteriji koji bi trebali poslužili kao zakon.
Što DJ-i čine?
Iako ih mnogi smatraju uzvišenim bićima, ne treba pretjerivati u toj ocjeni. Najveći problem kod DJ-a je ego. Ego stavlja sebe i službu ispred publike, a to se uglavnom očituje u nedostatku manira u komunikaciji i pismenosti na internetu ( pretjerivanje u biografijama, forumskim raspravama, društvenim mrežama...).
DJ-i su često i promotori partyja, koji u toj poslovnoj kombinaciji stvaraju klanovsku borbu u kojoj nema mjesta za druge kvalitetne DJ-e ako nisu iz frendovskog tabora, jer :"ruka ruku mije, pa makar ta ruka ne zna". Mjerilo u većini slučajeva nije kvaliteta, već šta druga strana može učiniti i kakva se korist iz toga može izvući.
DJ bi trebao biti edukator publici, čast izuzecima, ali čini se da je ta uloga izgubljena pojavom novih tehnologija koje su olakšale proboj DJ-a upitne kvalitete, jer sad za postati DJ-om dovoljno je imati laptop, traktor program i ilegalni servis preko kojeg se nabavljaju pjesme. Nije niti taj način loš ako će iznjedriti kvalitetnije DJ-e, no slučaj uglavnom nije takav.
Što mediji čine?
Malo je medija koji se kod nas bave promoviranjem plesne scene, čije je zlatno doba odavno iza nas. U današnjim uvjetima elektronički mediji su uglavnom orijentirani prema većim događajima i festivalima, koji imaju nekakav budžet (ili sposobnosti) za reklamiranjem putem TV-a i radija, dok se ostatak snalazi internet promocijom i PR-om preko portala i društvenih mreža koji su zagušeni informacijama.
Malo je portala koji se bave promoviranjem moderne klupske glazbe, uglavnom se taj rad svodi na volontiranje šaćice entuzijasta koji na taj način održavaju partijanere obaviještenim o novim zbivanjima.
Kriza uzrokovana nedostatkom događaja čini portale ranjivima jer održavanje stranice nije besplatno (kad već tekstovi jesu), pa se može reći da je uzročno-posljednična veza koja nastaje. Kvalitetnijom scenom dolazimo do kvalitetnijeg izvještivanja, a time i za većom potrebom za informacijom.
Što publika čini?
Posjetitelj je najbitnija karika u lancu između organizatora, DJ-a i medija. Posjetitelj je taj koji plaća ulaznicu, posjetitelj je taj koji želi dobiti doživljaj na partyju, posjetitelj je taj koji traži informaciju preko medija. Publika je konačni sudac, no i publika ima svoju odgovornost prema sceni.
Zahtjevna kakva već je, publika bi trebala argumentirano i afirmativno djelovati kao sudionik. Besmislenim raspravljanjem na forumima i preko društvenih mreža ništa se ne pridonosi, svaki od nas kao posjetitelj trebamo vidjeti da li možemo kako djelovati da postojeće stanje promijenimo (ili barem da ne kvarimo), a ne da svoje frustracije dajemo na uvid na svakom koraku.
Organizatori se jako često susreću s problemom isplaćivanja cijelog događaja, a tu bi publika nekad trebala promisliti mora li baš svaki put tražiti ulaz mukte. Podržavanje scene ovisi o tom vrijednom papiriću, a to podržavanje izostaje čak i slučaju kad organizator dovede inozemno gostovanje po želji posjetitelja.
U kojoj god ulozi da se našli kao sudionici na sceni, svaka nosi svoje moralne vrijednosti i odgovornost. Možemo li nešto promijeniti ili ćemo pustiti da stvari idu svojim tokom?
Nema komentara:
Objavi komentar